elektrokonvulzivna terapija

elektrokonvulzivna terapija, jedina do danas održana metoda konvulzivne terapije u psihijatriji. Konvulzija, najprije tonički, a zatim klonički grč. izaziva se protokom električne struje (izmjenična struja 50Hz, 60-130V, 200-800mA, trajanje desetinka sekunde) kroz bitemporalno postavljene elektrode. Napadaj prati apneja, ubrzani rad srca i retrogradna amnezija. Zbog incidenata, osobito na koštano-zglobnom sustavu (luksacije, frakture), uvedena je najprije tzv. mitigirana elektrokonvulzivna terapija pod barbituratima, a kasnije elektrokonvulzivna terapija pod narkozom, odnosno relaksacijom, gdje konvulzija i nema. Nakon primjene atropina (ev. utjecaj vagusa na rad srca) slijedi ultrakratki narkotik (pentotal, metoheksital), pa mišićni relaksans (sukcinil-klorid) uz obilnu oksigenaciju prije i nakon tog zahvata, a uz asistenciju anesteziologa. Prvotna indikacija bili su katatoni oblici shizofrenije, teške depresije, osobito opasne zbog samoubojstva, kao i sve druge perakutne psihoze koje ugrožavaju život bolesnika. Danas se smatra da elektrokonvulzivna terapija povećava postsinaptičku osjetljivost receptora za noradrenalin i dopamin (→ sinapsa, → neurotransmiteri).