glomerulonefritis

glomerulonefritis (glomerulonephritis), obostrana nebakterijska upala bubrega koja zahvaća glomerule, a i druge dijelove nefrona i intersticij. Upala je difuzna ako su zahvaćeni svi glomeruli, a fokalna ako je zahvaćen samo njihov dio. Glomerulonefritis može biti jedino ili dominantno patološko zbivanje u organizmu - primarni glomerulonefritis. Ako je glomerulonefritis samo segment opće bolesti (npr. u sklopu sistemskog eritemskog lupusa), to je sekundarni glomerulonefritis. Prema mehanizmu nastanka najvažnija su 2 oblika: a) glomerulonefritis nastaje uslijed stvaranja protutijela usmjerenih protiv glomerulske bazalne membrane (rijedak oblik, Goodpastureov sindrom); b) glomerulonefritis zbog odlaganja imunokompleksa u glomerulske strukture; čest oblik. Primjer za potonji oblik je akutni poststreptokokni glomerulonefritis (→ glomerulonefritis, akutni). Nakon infekcije hemolitičkim streptokokom iz grupe A, organizam proizvodi protutijela protiv streptokoknih antigena, nastaju kompleksi koji se mogu taložiti subendotelno (tj. između kapilare i bazalne membrane glomerula), gdje se uz sudjelovanje komplementa i drugih aktivatora i medijatora upale razvija upala - akutni glomerulonefritis. Osim streptokoknih, poznato je još mnoštvo antigena bakterijskog, virusnog, gljivičnog, tumorskog i medikamentnog podrijetla, od kojih mogu nastati imunokompleksi uzročno povezani s nastankom glomerulonefritisa. Osim mehanizma odlaganja već stvorenih imunokompleksa iz cirkulacije, mogu se protutijelo i antigen sastati i formirati kompleks u samom glomerulu. U tom slučaju imunokompleks će se naći s epitelne strane glomerulske bazalne membrane. Glomerulonefritis možemo podijeliti prema morfologiji na neproliferativne oblike, proliferativne oblike i kronični sklerozantni glomerulonefritis. Neproliferativni oblici jesu: glomerulonefritis minimalnih promjena, fokalno- sklerozantni i membranski glomerulonefritis. Proliferativni oblici jesu: endokapilarni proliferativni (eksudativni), mezangioproliferativni (fokalni i difuzni), mezangiokapilarni (fokalni i difuzni) i ekstrakapilarni proliferativni (s polumjesecima), prema histološkom supstratu biopsijom bubrega. Prema kliničkim pojavama glomerulonefritis se dijeli na akutni, naglo progresivni (subakutni), glomerulonefritis s nefrotskim sindromom, perzistentni oligosimptomatski i kronični progresivni glomerulonefritis. Različiti oblici glomerulonefritisa mogu se pojavljivati i kao manifestacije neke sistemske bolesti, posebno vaskulitisa. Liječenje glomerulonefritisa je uspješno ako je poznat uzrok i ako ga se može odstraniti. Potrebno je: a) odstraniti antigen i protutijela - iz okoline, iz bolesnika, iz njegove plazme; b) izmijeniti uspostavljenu imunosnu ravnotežu - suprimirati protutijela, povećati njihovu količinu, dodati antigena u suvišku; c) inhibirati ili odstraniti posrednike upale - frakcije komplementa, proteaze leukocita, fibrin, plazmin, trombocite, kinine, limfokine, histamin i srodne tvari, prostaglandine.