gnjiljenje

gnjiljenje, razgradnja mrtvih organizama (bogatih bjelančevinama) djelovanjem anaerobnih bakterija. Očituje se pojavom većeg broja smrdljivih i otrovnih proizvoda a zbiva se u nazočnosti vode (→ truljenje). Gnjiljenje je važno u kolanju tvari u prirodi. Anaerobne bakterije isprva djeluju svojim izvanstaničnim proteinazama. Nastali peptidi i aminokiseline upiju se u stanice bakterija gdje se dalje razgrađuju, uglavnom reakcijama dekarboksilacije i dezaminacije. Razgradnju pomažu i aerobne bakterije i plijesni na površini gnjilih tkiva. Proizvodi razgradnje bjelančevina, ugljikohidrata i lipida su CO₂, H₂, CH₄, NH₃, H₂S, PH₃, mliječna i pirogrožđana kiselina, masne kiseline: octena, propionska, maslačna i valerijanska, fenol, p-krezoli, indol, skatol, tiramin, triptamin, histamin, putrescin, kadaverin, agmatin, p-oksi- feniletilamin, β-imidazol-etilamin, razni tioli, aldehidi, ketoni. Tijekom gnjiljenja tkiva mijenjaju boju pojavom razgradnih proizvoda mioglobina. U živom organizmu teče gnjiljenje u debelom crijevu (→ vrenje, crijevno).