grand mal

grand mal (veliki epileptični napadaj), generalizirana epilepsija s konvulzijama. Katkad se satima i danima prije napadaja mogu javiti prodromi u obliku promjena raspoloženja, razdražljivost ili depresija. Nekoliko minuta ili sekundi prije početka napadaja javlja se aura, poseban osjećaj ili neka od manifestacija vegetativnog tipa, npr. mučnina, koja se penje prema ždrijelu, crvenilo u licu, tahikardija; ili parestezije, vidne, slušne ili njušne halucinacije. Napad počinje časovitim gubitkom svijesti, padom na pod, često tzv. inicijalnim krikom uslijed zatvaranja glotisa i generalizirane tonične kontrakcije (tonična faza), s generaliziranim toničnim grčevima u trajanju od nekoliko sekundi do 1 min. Nakon nje slijedi klonična faza, s posljedičnim intermitentnim ritmičnim generaliziranim kontrakcijama udova u trajanju od nekoliko sekundi do 1 min. Zatim slijedi faza iscrpljenosti s postkonvulzivnom komom, nakon čega se bolesnik budi ili prelazi u terminalni san. U toničnoj fazi tipično je plavilo lica i tijela, u kloničnoj „pjena na ustima" zbog miješanja zraka i sline, a ako bolesnik zagrize usnu ili jezik i „krvava pjena". Probudi li se odmah, bolesnik je kratko vrijeme neorijentiran, ili rjeđe, nemiran i konfuzan. Često u napadaju bolesnik pusti mokraću ili stolicu. Kraći, neponovljeni napadaj u kroničnog bolesnika od epilepsije ne zahtijeva posebnu terapiju. Važno je bolesnika zaštititi od komplikacija (od fraktura, oštećenja zbog pada ili udaraca, zagrcavanja ili upada hrane u dišne putove). Smrtni ishod nije izuzetna rijetkost zbog poznatih ili nepoznatih komplikacija. Pojedinačni napad ne zahtijeva terapiju. Terapija stavlja liječnika, u prvom redu iskusnog specijalista neurologa, pred vrlo odgovorne zadatke. Najveća je greška da se kadšto liječi simptom - epileptični napadaj - prije detaljne obrade, koja treba isključiti mogući organski faktor kao njezin uzrok. Nakon ispravne dijagnoze uvodi se jedan od odgovarajućih antiepileptika, postupno dižući dozu do optimalne, koja ovisi o svakom pojedincu bolesniku. Terapija mora biti redovita, a bolesnika i rodbinu treba upozoriti na opasnost od nagla prekida terapije. Daje se obično: difenilhidantoin, benobarbiton, karbamazepin i dipropilacetat. Ako se napadaji ponavljaju, nastupa za život opasno stanje →  grand malstatus.