histamin

histamin, beta-imidazoletilamin, dekarboksilacijski proizvod aminokiseline histidina, tkivni hormon, ubikvitaran. Veoma aktivna tvar, u promet dolazi kao sol (fosfat, klorid) topljiva u vodi, u obliku bezbojnih kristala. Ima farmakološke učinke: pad krvnog tlaka zbog opsežne vazodilatacije, refleksna tahikardija, stimulacija glatke muskulature, stimulacija lučenja želučane kiseline i dr. U stanicama organizma histamin je vezan na aminokiseline u sastavu protoplazmatskih bjelančevina. Mnogo ga ima u metakromatskim stanicama (mastocitima), a zatim u središnjem živčanom sustavu (osobito u hipotalamusu). Oslobađa se djelovanjem tvari što se nazivaju histaminoliberatori (npr. antigeni, proteolitski enzimi, serotonin, morfij i neki drugi lijekovi). Fiziološko značenje je nejasno, osim kao neurotransmitera u središnjem živčanom sustavu (histaminergični neuroni). Igra veliku ulogu u nekim patofiziološkim procesima: alergijski procesi (anafilaktični šok), upala, oštećenje tkiva. U tome je glavni učinak vazodilatacija i povećana propusnost kapilara s posljedičnim edemom. Tim učincima suprotstavljaju se → antihistaminici. Histamin je vjerojatni uzrok reakcije „trostrukog odgovoraˮ (→ dermografija).