lijekovi

lijekovi, tvari koje mijenjaju aktivnost žive materije bilo da je riječ o povoljnom djelovanju (liječenje, sprečavanje, dijagnosticiranje bolesti) ili nepovoljnom (nuspojave, toksičnost). Lijekovi mogu biti prirodnog porijekla (biljke, životinje, minerali) ili se dobivaju polusintetskim ili sintetskim putem. Primjena lijekova može biti opća i lokalna. Općom primjenom lijekovi se apsorbiraju u krv i raspodjeljuju po čitavom organizmu. Za opću primjenu lijekovi se mogu davati oralno (na usta gutanjem, a zatim dospiju u želudac i crijevo odakle se apsorbiraju), pod jezik (sublingvalno) ili na sluznicu usne šupljine (bukalno), rektalno (stražnje crijevo), injekcijama, infuzijama, na kožu (masti, kreme, transdermalni terapijski sistemi), implantacijom (implantacijske tablete), inhalacijom. Svrha je lokalne primjene lijeka da djeluje na mjestu gdje se primjenjuje. → afinitet lijekova, → apsorpcija lijekova, → doza, → interakcije lijekova, → kontrola lijekova, → metabolizam lijekova, → nuspojave lijekova, → retard-lijekovi, → tolerancija lijekova