oksigenoterapija

oksigenoterapija, liječenje kisikom. Indikacije su mnogobrojne, a oksigenoterapija je od najveće koristi u slučaju akutne nestašice kisika (→ hipoksija). Oksigenoterapija se primjenjuje inhalacijom kisika (oronazalna maska, nazofaringealni kateter), u šatoru za kisik, u inkubatoru (za nedonoščad) i u posebnim prostorijama u kojima se sastav atmosferskog zraka može podešavati po potrebi. Glavne indikacije: a) reanimacija kod različitih otrovanja plinovima (CO), lijekovima, kod davljenja, udara električnom strujom i uopće u traumatologiji; b) oštećenja središnjega živčanog sustava (tromboza, embolija, kontuzija i dr.); c) oboljenja pluća i dišnih putova (pneumonija, plućni edem, opstrukcijski emfizem i dr.); d) srčana oboljenja (akutna dekompenzacija); e) šok; f) stanja nakon teških operacija; g) druge indikacije. Dugotrajnija oksigenoterapija može uzrokovati → otrovanje kisikom.