psorijaza

psorijaza (psoriasis vulgaris), česta upalna bolest kože, očituje se crvenkastim žarištima pokrivenima karakterističnim srebrnasto-bijelim ljuščicama. Etiologija nije objašnjena, ali vjerojatno postoji genetska dispozicija (češći nalaz antigena B13 i B17 u HLA-sustavu). Od psorijaze boluje 1-2% ljudi; najčešća je u bijelaca. Ćinioci koji izazivaju bolest mogu biti izvanjski (trljanje, ozljede, opeklirie, ionizantno zračenje) ili drugi (infekcije, lijekovi, stresne situacije, trudnoća). Psorijaza može izbiti u svakoj životnoj dobi, no najčešće u III. ili IV. desetljeću života. Lokalizirana je najčešće na ekstenzornim površinama velikih zglobova (koljena, laktovi), u lumbosakralnom području i na vlasištu, a rjeđe na fleksornim stranama (psoriasis inversa) te dlanovima i stopalima. Kasnije gotovo redovito dolazi i do promjena na noktima u obliku malenih udubina na nokatnoj ploči (unguis foveolatus, Rosenowljev fenomen) te do izgleda kao da je kap ulja uložena u nokat (Gottronov fenomen). Klinička slika na koži obuhvaća manja ili veća upalno zacrvenjena, oštro ograničena žarišta pokrivena srebrnastim ljuskama. Isprva obično nastaju točkasta žarišta, koja se kasnije povećavaju, pa i konfluiraju, stvarajući najrazličitije oblike (psorijaza geographica). Žarišta mogu u centru regredirati, a periferno se širiti. Ako nastane difuzna upala čitave kože, nastaje psorijatična eritrodermija (erythrodermia psoriatica). Prema tijeku bolesti, psorijaza može biti eruptivno-egzantematska ili kronično-stacionarna. Osim najčešćeg oblika, tzv. vulgarne psorijaze, postoji još i pustulozna psorijaza karakterizirana pojavom sterilnih pustula, bilo samo na dlanovima i stopalima (Barberov tip), ili na čitavu tijelu (Von Zumbuschov tip). Bolesnici često imaju bolove u zglobovima; postoji i → psorijatični artritis. Histološki kod vulgarne psorijaze postoji hiperkeratoza uz izmjeničnu parakeratozu, akantozu i papilomatozu te pojavu tzv. Munroovih mikroapscesa u epidermisu, uz perivaskularne upalne infiltrate. Liječenje: lokalno keratolitici (salicilna kiselina), katrani i kortikosteroidi, u obliku masti i krema; kod težih oblika retinoidi te citostatici (metotreksat); od fizikalne terapije ultraljubičaste zrake iz prirodnih ili umjetnih izvora. U posljednje vrijeme provodi se i → PUVA-terapija.