spirometrija

spirometrija, mjerenje plućnih volumena i kapaciteta (→ plućni volumeni) pomoću spirometra, osnovni postupak u dijagnostici plućnih bolesti, ocjeni uspješnosti liječenja i radne sposobnosti. Spirometar je sprava u koju ispitanik izdiše i iz nje udiše zrak, pri čemu se registriraju promjene zračnog volumena u toj spravi i tako određuju (i izračunavaju) različiti plućni volumeni i kapaciteti. Nadalje, pomoću spirometra izvode se i dinamički testovi plućne ventilacije bilježenjem promjena volumena izdahnuta zraka u jedinici vremena: forsirani ekspiracijski vitalni kapacitet i forsirani ekspiracijski volumen. Pri određivanju prvog parametra ispitanik maksimalno udahne a zatim maksimalnim ekspiracijskim naporom izdiše u spirometar, najbrže i najviše što može. Ukupna količina izdahnuta zraka približno je jednaka (oko 4 L) kod zdravih pluća i pri opstrukciji dišnih putova. Međutim, postotak izdahnuta zraka nakon l s izdisanja (forsirani ekspiracijski volumen nakon 1 s, FEV₁) u zdrave osobe iznosi oko 80, a pri opstrukciji dišnih putova oko 40. Rezultati spirometrije bolesnika uspoređuju se s vrijednostima zdrave populacije, ovisno o spolu i dobi (tzv. CECA- norme). U spirometriju u širem smislu ubraja se i određivanje minutnog volumena disanja pomoću plinske ure. Minutni volumen disanja je ukupna količina novog zraka koja tijekom 1 min dospije u dišne putove i pluća; jednaka je umnošku respiracijskog volumena (→ plućni volumeni) i frekvencije disanja u 1min. U mirovanju iznosi 6 L (0,5L∙ 12). U dobro trenirana sportaša frekvencija disanja može se maksimalno povisiti na 40-50, a respiracijski volumen na 4 L (što daje 160-200 L), ali to je moguće samo kratkotrajno.