transplantacija gušterače

transplantacija gušterače, operacija kojom se presađuje tkivo pankreasa u svrhu uspostavljanja funkcije endokrinog dijela gušterače. Indikacija za transplantaciju je šećerna bolest tip I. Postoje 2 načina: 1. segmentna transplantacija gušterače (trupa i repa), izvodi se intraperitonejski u malu zdjelicu. Arteria i vena lijenalis (nakon splenektomije) se anastomoziraju s ilijakalnim krvnim žilama, a rezna ploha gušterače s vijugom jejunuma na načelu Rouxove anastomoze (→ Rouxova anastomoza). Istodobno se može presaditi i bubreg u drugu ilijakalnu ložu ako postoji i dekompenzirana renalna insuficijencija. Komplikacije: a) egzokrina sekrecija gušterače često je uzrok dehiscenciji pankreatojejunalne anastomoze, zbog toga se glavni pankreasni vod privremeno drenira prema van pomoću proteze (stokholmska tehnika) ili se ubrizga polimerski spoj u glavni vod, a posljedica je fibroza i atrofija egzokrinog dijela žlijezde; b) akutni pankreatitis koji je posljedica produžene hladne ishemije (duže od 6 h); c) tromboza pankreasnih ogranaka a. lijenalis. Prognoza: dosad najbolji objavljeni rezultat je jednogodišnje preživljavanje u 75% transplantiranih; 2. slobodna transplantacija izoliranih Langerhansovih otoka, još uvijek u eksperimentalnoj fazi iako su objavljeni prvi pokušaji na Ijudima (pankreatektomija kod kroničnog pankreatitisa s izolacijom i slobodnom transplantacijom endokrinih otoka iz istog pankreasa). Kod slobodne transplantacije gušterače potrebno je najprije izolirati Langerhansove otoke (digestija gušterače kolagenazom) nakon eksplantacije organa, a zatim presaditi na povoljno mjesto (peritoneum, slezena, jetra - uštrcavanjem u vena porte). Prednost slobodne transplantacije pred segmentnom bila bi u mogućnosti presađivanja većem broju bolesnika, ako bi se uspješnim čišćenjem riješile imunološke komplikacije.