vezikoureterski refluks

vezikoureterski refluks, vraćanje mokraće iz mokraćnog mjehura u mokraćovod (ureter) i u bubrežni kanalni sustav. Najčešći je uzrok kronična oštećenja bubrega (→ pijelonefritis), jer olakšava širenje bakterija iz mokraćnog mjehura u ureter i u bubreg. Normalno kod mokrenja dolazi do zatvaranja lumena uretera, što ovisi o duljini i promjeru dijela uretera koji prolazi kroz stijenku mjehura i ispod njegova sluznice, o tonusu ureterotrigonalne muskulature, razlici tlaka između mokraćnog mjehura i o obliku i veličini ušća uretera. Duljina submukoznog dijela uretera u dojenčeta je kratka, oko 5mm, i zato mnogo lakše dolazi do refluksa. Vezikoureterski refluks može biti primaran, kao posljedica anomalije ušća uretera, ili sekundaran, zbog čestih upala mjehura, opstrukcije urinarnog trakta i neurogenih bolesti mjehura. Razlikuje se i aktivni i pasivni vezikoureterski refluks. Aktivni se pojavljuje samo kod mokrenja dok se pasivni javlja neovisno o mokrenju. Vezikoureterski refluks može biti i intrarenalan kad se mokraća vraća u bubrežni parenhim. Nastaje zbog posebne grade nekih papila bubrega koje ostaju otvorene i pri povećanu tlaku u čašicama pa tako mokraća ulazi u tubule. Na taj se način širi infekcija u sam bubreg. Postoje 4 stupnja veličine refluksa: I. i II. stupanj refluksa je vraćanje mokraće u nepromijenjeni ureter ili u nepromijenjene bubrežne čašice. Kod III. i IV. stupnja ureteri su prošireni, tortuotični, a pijelon i čašice su prošireni i deformirani (refluksna nefropatija). Kod recidivnih mokraćnih infekcija vezikoureterski refluks se nalazi u 30-50% djece, a u djece s kroničnim pijelonefritičnim ožiljcima u 80-100%. Na refluks valja pomisliti kad se pojavi bol u predjelu bubrega za vrijeme mokrenja ili kod vrlo duga zadržavanja mokraće u mjehuru. Vezikoureterski refluks se dokazuje mikcijskom cistoradiografijom. Liječenje je operativno i konzervativno. Refluks III. i IV. stupnja zahtijeva operativni zahvat, dok se refluks I. i II. stupnja liječi medikamentno tako dugo dok postoji, obično oko godinu dana. Antibakterijski lijekovi propisuju se prema dokazu uzročnika kulturom urina i antibiogramom.