srce

srce (cor), središnji organ krvožilnog sustava, mišićni organ koji svojim ritmičkim kontrakcijama izbacuje krv i omogućuje optok krvi. Smješteno je u prednjem sredoprsju (medijastinum), između dvaju plućnih krila, a prema naprijed dolazi u odnos s prsnom kosti i rebrima, dok je prema dolje prislonjeno uz ošit. Srce obavija fibrozno-serozna opna osrčje (perikard). Na srcu se razlikuje baza, vrh (apex cordis) koji je usmjeren prema dolje naprijed i lijevo, te tri strane: prednja, donja i lijeva. Na bazi srca nalaze se velike krvne žile što ulaze u srce ili izlaze iz njega. Unutrašnjost srca izgradena je od četiriju šupljina: dviju pretklijetki (atrija), lijeve i desne, i dviju klijetki (ventrikula), lijeve i desne. Između pretklijetki i klijetki nalaze se otvori (atrioventrikulska ušća). Iz klijetki izlaze velike krvne žile: iz desne plućna arterija (truncus pulmonalis), koja vodi vensku krv u pluća, a iz lijeve aorta koja vodi arterijsku krv u čitavo tijelo. Mješta izlaska plućne arterije i aorte iz ventrikula nazivaju se arterijskim otvorima (ušćima). U srčane pretklijetke ulaze vene: u desnu pretklijetku gornja i donja šuplja vena i koronarni sinus, a u lijevu tri do pet plučnih vena. Stijenka srca izgrađena je od triju slojeva: epikard, miokard, endokard, a prehrambeni krvni optok srca sačinjavaju srčane arterije (aa. coronariae). Kontrakcija miokarda u načelu je slična kontrakciji skeletnog mišića (→ mišićna kontrakcija). Za srce je, međutim, znakovito svojstvo automacije, tj. njegova sposobnost da samo u sebi (u centrima automacije) stvara impulse i provodi ih posebnim sustavom, koji uzrokuju njegove kontrakcije (→ provodni sustav srca, → sinusatrijski čvor, → Aschoff-Tawarin čvor). Pri srčanu radu neprestano se izmjenjuju razdoblja kontrakcije (sistola) i relaksacije (dijastola), što se naziva → srčani ciklus. Energija za kontrakciju miokarda potječe najvećim dijelom od oksidativnih procesa, pa je doprema dovoljne količine kisika miokardu od bitna značenja za njegovu trajnu radnu sposobnost (miokard je veoma osjetljiv na hipoksiju). U mirovanju potrošak O₂ iznosi oko 8 mL/100 g/min, odnosno oko 20 L na dan, čemu odgovara oslobašanje energije u iznosu od oko 420 kJ (5% bazalnog metabolizma). Glavni supstrati za dobivanje energije jesu: a) u gladovanju i nakon obroka bogata mastima - lipidi (masne kiseline i trigliceridi), b) nakon obroka bogata ugljikohidratima i pri mišićnom radu - ugljikohidrati (glukoza i laktat). Radni učinak srca izražava se kao → minutni volumen srca. O građi srca → endokard, → miokard, → papilarni mišići, → perikard, → srčani skelet, → srčani zalisci, → mišićno tkivo, srčano.